__________________________________________________ Tipovi ljudi na Facebooku… NISMO UVIJEK JEDINSTVENI
Autor: Marinko Plazibat, 10. 1. 2013.
Napisala: Helena Čavlović, 8.b
Mnogi pojedinci koji imaju profil na Facebooku misle da ga koriste na vrlo jedinstven način, da ne postoji nitko drugi tko objavljuje slične slike, tko igra baš iste igrice, da je na "fejsu" baš toliko vremena kao i on/ona. No zapravo se većina njih može razvrstati u neke skupine prema tome koliko vremena provode na jednoj od najpopularnijih društvenih mreža na svijetu, ili prema tome što na njoj rade (...)
SKUPINE PREMA VREMENU KOJE PROVODE NA FACEBOOKU:
Sveprisutni
Ima ih, zapravo, jako mnogo. Oni ne mogu bez lajkanja i chatanja ni pod nastavom pa su obvezno prijavljeni preko mobitela cijeli dan. A kad dođu kući, prvo što rade jest da idu na laptop ili računalo, kako bi stalno bili svima dostupni.
Obično budu online do kasno u noć, čak i ako ujutro imaju nastavu, ispit, usmeni i lektiru. Obično u takvim situacijama kukaju, na chatu i profilu, kako ne će ništa stići. Ali svejedno se ujutro prvi prijave, da mogu još malo paničariti što im lektira nije napisana, u onim zadnjim trenutcima kad ju mogu pokušati završiti.
Umjereni
Na Facebooku su nekoliko puta dnevno. Provjere poruke, malo pogledaju profile (pravih) prijatelja, jave se nekom ako je važno (dogovor oko skupinskog rada, nekog izlaska...), ali nisu pretjerano zainteresirani za višesatno tračanje s nekim koga znaju samo preko Facebooka o nekom koga i ne znaju.
Njima škola i ocjene zbog toga ne pate, a ni društveni život jer su uvijek upućeni u sve - dostupni su prijateljima. Imaju dovoljno vremena za učenje, ali i za druženje uživo.
Vječno nedostupni
Imaju profil na Facebooku - napravili su ga možda još prije nekoliko godina - ali uglavnom samo zato što ga svi imaju. Online su otprilike jednom tjedno, na pola sata, ako i toliko često. Ni sami nisu sigurni koja im je šifra, a imaju otprilike 20 prijatelja. Rijetko na poruke odgovaraju na vrijeme, što najčešće izluđuje sve one kojima je hitno potreban odgovor.
Iako ne troše previše svog vremena na Facebook, često su pomalo usamljeni jer propuštaju izlaske i skupinske dogovore, osobito ako se učenici dogovaraju u posljednji čas, jer nisu ni znali za njih.
SKUPINE PREMA ONOME ŠTO RADE NA FACEBOOKU
Gameri
Igraju ili sve igrice na Facebooku, ili jednu, ali su na tako visokom levelu da drugi koji igraju istu igricu i ne znaju da postoji. Nikad ih se ne viđa na chatu, slike ili komentare lajkaju jako rijetko. Čim se prijave, idu provjeriti što se dogodilo u kojoj igrici, a ne tko je od njihovih prijatelja online, komu je rođendan i tko mu je lajkao sve slike.
Skupljači lajkova
Vole sve što se u tom trenutku voli. U jednom komentaru pišu kako je Justin Bieber jedina pjevačka nada na svijetu, u sljedećem govore da ga treba ubiti. Prekratke su mi suknjice, majice koje su po veličini bliže gornjem dijelu kupaćeg nego majici… Sve što treba za lajk. Možda to na početku ne zvuči tako strašno, ali mislim da je tragično da se djevojčice stare 11-12 godina oblače, šminkaju i slikaju kao da imaju barem 16, samo da bi na profilu imale troznamenkasti broj lajkova.
Prijatelji godine
Neee, oni nisu jako dobri prijatelji, oni samo imaju jako puno „prijatelja“ na Faceboku. Zapravo, od tih ponekad i preko 1000 ljudi koji su im označeni kao prijatelji, jedva njih pedesetak (ako i toliko) zaslužuje tu odrednicu, dok su drugi poznanici, poznanici poznanika i ljudi koje nikad nisu upoznali, ali su ipak dodatni prijatelji. Možda ne zvuči tako strašno, ali može biti jako opasano. Mnogi ljudi dopuste samo prijateljima da im vide sve što postave na profilu. No neki koji imaju mnogo prijatelja za koje zapravo i ne znaju tko su, nikad ne znaju tko sve zapravo o njima može saznati sve.
Napasti
Bez uvrede, ali za neke od njih zbilja nema drugog izraza. Vide nekog na školskom hodniku prvi put, saznaju kako se zove i već ga dodaju kao prijatelja na Facebooku. I ne samo to, javljaju mu se na chatu milijun puta dnevno, ponašaju se kao da su najbolji prijatelji od djetinjstva. Što je najgore, većini ljudi je neugodno reći takvoj osobi da ih pusti na miru, jer ih ne znaju dovoljno dobro.
Naravno, ne će se svi ljudi prepoznati u spomenutim skupinama. Ipak nismo svi identični. Više smo jedinstveni, no često smo u nečemu i slični drugima.
MSN i Facebook – prednosti i mane
ŠTO BI OD SEBE BEZ NJIH
Možda bih trebala reći kako su Facebook i MSN loši i kako bi bilo bolje da na njima provodimo što manje vremena. Možda. Ali neću. Reći ću samo da razmislite do čega vam je zaista stalo - do tek bezglavog brbljanja ili do razgovora u kojeg uključujete svoje osjećaje, razgovora u kojemu vidite reakcije svoga sugovornika?
Gotovo ni jedan učenik, čak ni na nastavi hrvatskoga jezika, više ne razgovara hrvatskim književnim jezikom, već žargonom - to nam je već odavno poznato. Također nam je odavno poznato da su tinejdžeri, a i oni mlađi, ovisni o mobitelima, MSN-u i fejsu.
Danas najviše komuniciramo tim sredstvima. A kako to komuniciranje izgleda? Reći ću samo: Bolje da ga učitelji hrvatskog jezika ne vide. Ne razlikuju se velika i mala slova, ije i je, č i ć... Ukratko, nema ničega što ima veze s gramatikom i pravopisom.
Razgovor koji bi trebao izgledati ovako:
x: Bok, kako si danas? Što radiš?
y: Bok. Ma, u redu sam. Evo, ništa pametno, dosađujem se. Ti?
Izgleda ovako:
x:eiii kaxi mi dns? sta radis?
Y:eii. ma okei sam. eo nis pametno, dosada. ti
Gore navedeni primjer još je donekle prihvatljiv; ima puno, puno gorih primjera - neki ne stavljaju ni upitnike, točke, zareze. To ne znači da smo svi mi nepismeni (iako se tako čini), nego se jednostavno većini nas ne da pisati cijele rečenice, još stavljati rečenične znakove i velika i mala slova. 'Ajde, točka i zarez već mogu proći, ali navodnici te na početku svake rečenice početno veliko slovo? Nema šanse.
MINIMALNA KOMUNIKACIJA
Kad to kažem, zvuči malo glupo jer čini se kao da nije velika razlika u naporu napisati dns ili danas, Ana ili ana. Ipak, kad se na MSN-u dopisujete s deset osoba istovremeno, pokušavate što prije svima odgovoriti pa pišete u kraticama kako biste mogli sa svima normalno pričati i svima posvetiti pozornost, što je skoro nemoguće. Osim toga, toliko smo već navikli na te kratice da smo ih počeli pisati ne samo na MSN-u i fejsu, u SMS-ovima, već vrlo često i na nastavi, osobito na satu hrvatskog gdje se tome pridaje najviše važnosti. Slučajno nam koja takva kratica ili izgubimo koje veliko slovo i slično. Tako nam se čini jednostavnije i brže pa smo se tome prilagodili.
Ne mogu to nazvati lijenosti. Lijenost je nešto drugo. Mislim, ne možemo biti lijeni za biti na MSN-u ili fejsu jer većina nas od toga živi i vjerojatno ne bismo znali što bi od sebe da ne postojefejs i MSN. No, kad se navikavamo na takav pravopis kojega smo sami izmislili, teško se od njega odviknuti i zaboraviti na njega kada je to potrebno. Jedna od najvećih ljudskih vještina je komuniciranje s drugima, a mi se ovako učimo komunikaciju svesti na minimum, što nikako nije dobro.
BRBLJANJE NIJE RAZGOVOR
Ovisnost MSN-u i fejsu prerasta u opsesiju; neki su danonoćno pred računalom. Nema veze ako nisu kod kuće - zato postoji mobilni fejs. Uvijek su online. Nije to nešto naročito zanimljivo, ali svejedno su malobrojni oni koji nemaju svoj profil na Facebooku ili adresu na MSN-u. To ima i dobrih i loših strana, naravno. Sjajno je što - posredstvom mikrofona, web camere na MSN-u - možemo razgovarati koliko hoćemo, dodavati fotografije i ostale sadržaje, dopisivati se i pratiti sve na fejsu. I to ne s virtualnim, nego s prijateljima koje zaista poznajemo. No koliko s nekim razgovaramo preko MSN-a, a koliko uživo? Nekima je MSN i jedini način konakta s određenom osobom... Izgubilo se ono višesatno razgovaranje uživo. Mislimo da za to nemamo vremena. Kako imamo vremena za višesatno dopisivanje, a nemamo vremena vidjeti se i jednostavno razgovarati? Hm, teško pitanje. Neke je stvari lakše napisati nego reći u facu, ali to nije razlog.
Možda bih trebala reći kako su Facebook i MSN loši i kako bi bilo bolje da na njima provodimo što manje vremena. Možda. Ali neću. Reći ću vam samo da razmislite do čega vam je zaista stalo - do tek bezglavog brbljanja koje ne mora biti tako bezglavo ili do razgovora u kojeg uključujete svoje osjećaje, razgovora u kojem vidite reakcije svog sugovornika? Kako se zaista udubiti u razgovor dok vam se obraća još 12 osoba, svatko s drugačijom temom za razgovor?
Lorna Kalazić, 8.a 2009./2010.
(preneseno iz KBG-a, br. 13, svibanj 2010.)
Utjecaj Facebooka na mlade
U ŠTO NAS JE PRETVORIO
Ulizice– A nismo li? Aw, kako ti je predobra slikica, savršena si mi! komentirat ćemo sliku za koju zapravo mislimo Što se ovoj dogodiloo?
Nepismene - I te kako smo nepismeni. A zašto bi se uopće trudili biti pismeni, kad su svi nepismeni? Vrhunac pravopisa na fejsu nam je tu i tamo neki zarezić.
Opsjednute- Aaaa, poludjet ću, nisam bio na fejsu 15 min! Ovo odmah ide na fejs! i slične izjave prešle su nam u naviku.
Pospane– Da, da, fejs je kriv za našu pospanost i ostajanje budnima do 3-4 ujutro.
Osobe dvostrukog života– Više nije bitno što si uradio, nego što si stavio na fejs, prema tome te ljudi određuju. Nema više ljubavi na prvi pogled, zamijenila ju je ljubav na prvi pogled slike profila. A kad treba upoznati osobu uživo, malo se ubediramo, jer nevjerojatno je što sve može photoshop.
Tračare– Tko je s s kim u vezi, tko s kim u braku, iz zezancije ili zapravo? Tko je s kim posvađan, tko se s kim pomirio... Sve saznamo samo jednim klikom na prijavi se.
Osobe s Dnevnim rasporedom:Evo sad ručam. Čekam tramvaj. U školi. Kemija. Na treningu. Došao kući, i tako u nedogled. Kao da nas je briga što je netko radio svake sekunde. Ipak, sve te statuse čitamo i lajkamo, zar ne?
Sakupljače loših ocjena– Sad ću ići učiti. Evo, sam da još vidim njegovu novu profilnu fotografiju. Nakon dva sata : E sad stvarno idem. Nakon dvije sekunde: A, jel baš sad morao doći na chat? Naravno, ništa od učenja.
Uglavnom je utjecaj fejsa na nas je ipak loš. Ili, možda bolje reći, utjecaj nas na fejs? Mi smo ga promijenili, ne on nas. Ali, nećemo ga se odreći, ma što god rekli.
Lorna Kalazić, 8.a 2009./2010.
(preneseno iz KBG-a, br. 13, svibanj 2010.)
U prilogu možete pogledati što sve rade djeca u našim produženim boravcima zajedno s njihovim vrijednim učiteljicama.
Humani papilomavirusi (HPV) virusi su koji uzrokuju bradavice i abnormalan rast tkiva. Postoji više od 100 tipova humanih papilomavirusa, od kojih su neki povezani s genitalnim karcinomima.
| MEDIJI |  |
| > Večernji list |
| > Jutarnji list |
| > Glas Slavonije |
| > Novi list |
| > Slobodna Dalmacija |
| > HRT |
| > RTL |
| > Dnevnik.hr |
| > Index.hr |
| > net.hr |
 |
