preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Retfala" Osijek

Login
Pogledaj školski list
 
Školska kuhinja

Za plaćanje školske kuhinje i druga plaćanja upotrebljavajte

IBAN OŠ "Retfala":

HR05 2500 0091 1020 1231 4

Više o plaćanju kuhinje na:

http://os-retfala-os.skole.hr/roditelji/skolska_kuhinja

CARNetovi računi

Poštovani roditelji i učenici,

s CARNet korisničkim računom koji ste dobili od svojih razrednika/ca ostvarujete pravo na korištenje raznih usluga i servisa.

Više o svemu pročitajte u priloženomu dokumentu.

Priloženi dokumenti:
CARNet korisnicki racuni.docx

Zlostavljanje u školi

Svim roditeljima preporučujemo knjigu uvažene sveučilišne profesorice Majde Rijavec.

PREPORUKE
 

 
Svi roditelji svakako bi trebali pogledati odličan priručnik (klikom na sliku gore) i CARNetove brošure (desno) te Net.hr-ovu stranicu, koja upućuje na više korisnih tekstova (dolje):



 
- ODGOJ, UČENJE, MEDIJI...
- poveznica na tekstove koji se bave odnosom djece i roditelja, učenjem, utjecajem medija, zdravljem i dr. te će osobito dobro doći roditeljima

 

POPIS UDŽBENIKA

Prilažemo vam popis udžbenika za školsku godinu 2017./2018

.

Upisi u srednju školu

U priloženim dokumentima možete pročitati kriterije za upis te popis predmeta posebno važnih za upis u srednju školu.

RAZGOVORI UGODNI
 
- Učitelji Martina Matijević, Maja Holoker, Radojka Podunavac, Ivona Ferić, Dijana Kovaček, Spomenka Grgić, Ljubica Potkovac, Sandra Vehabović, Irena Čerba, Sanda Slivac, Mirko Andrić, Mario Brozd, Goran Matasović i Luka Rimac te pedagoginja Mirjana Žnidaršić

. Sanda Ham, hrvatska jezikoslovka:
PRIVATNI JE JEZIK INTIMA, JAVNI JE ZAJEDNIŠTVO

- Ines Banjari, predavač na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku
http://os-retfala-os.skole.hr/?news_id=125#mod_news

 

GRAD OSIJEK

- Osijek je 2012. dobio Brončani cvijet Europe za uređenost i kvalitetu života! Više

- Pogledajte kako su Osijek predstavili osječki umjetnici M. Romulić i D. Stojčić:

POVIJEST: Osijek 1967.:
http://www.youtube.com/watch?v=qhohF7z0cIc
 

 

BEZ NJIH NE MOŽEMO

 

POMOĆI ĆE NAM

 

Kalendar
« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Osijek
_____________________________________________ Snijeg u ožujku… MOŽDA I ZA USKRS
Marinko Plazibat / datum: 15. 3. 2013. 09:26

Napisala: Helena Čavlović, 8.b

Tek što smo se ponadali da je duga, hladna zima završila i da je došlo proljeće, vrijeme kratkih rukava i jaknica umjesto duksi, šala i rukavica, vremenske (ne)prilike ponovo su nam pomrsile planove. Naime, 14. ožujka, samo tjedan dana prije kalendarskog početka proljeća, opet je počeo padati snijeg (...)


[OPŠIRNIJE]



_____________________________________________________ Ekološka svijest na djelu… KAD BI TO NETKO DRUGI
Marinko Plazibat / datum: 10. 2. 2013. 14:52

Napisala: Helena Čavlović, 8.b

Danas se o ekologiji jako mnogo govori. Čini se da smo napokon shvatili da se trebamo brinuti za naš planet Zemlju, naš jedini dom, kojemu prijeti zagađenje i nestajanje mnogih životinja i biljaka. Polovi se otapaju, a znanstvenici se ne mogu složiti prijete li nakon globalnog zatopljenja velike vrućine ili novo ledeno doba…


[OPŠIRNIJE]



_________________________________________________ Zeleni otok na Jugu 2… MOŽE SE ODNIJETI SKORO SVE!
Marinko Plazibat / datum: 22. 10. 2012. 09:29

Napisala: Helena Čavlović, 8.b

Između Sportske dvorane Jug 2 i osječke zaobilaznice otvoren je Zeleni otok, veliko odlagalište na kojemu se razvrstava čak 19 vrsta otpada! Osim na drugim, manjim zelenim otocima uobičajenih papira, plastike, stakla i metala, ovdje se skupljaju i istrošene gume, filteri za ulje, halogene svjetiljke, tekstil, lijekovi, boje, ulja, računala… Jedino što ni tamo ne možemo odnijeti jest građevinski otpad (...)


[OPŠIRNIJE]



___________________________________________________ Goran Gojković, osoba s invaliditetom... MOGU JA TO SAM
Marinko Plazibat / datum: 2. 4. 2012. 17:52

Razgovarala: Helena Čavlović, 7.b

Sasvim običan odlazak k liječniku, odlazak u posjet, u ljekarnu, na bilo kakvu priredbu mora biti pomno isplaniran. Jednostavno rečeno, idete putem kojeg poznajete. Iako ima mnogo prepreka, rješavaju se –  ljudi pristaju pomoći. Ali pravo rješenje je da osoba bilo kojega invaliditeta može svoj posao u što većoj mjeri obaviti sama.

Najveći je problem  nerazumijevanje ljudi jer tako fizička prepreka postaje više psihička. Dok im se ne nešto takvo ne dogodi ili dok osobno ne dođu u kontakt s takvim problemom, ljudi o tome ne razmišljaju i teško se snalaze.


[OPŠIRNIJE]



RSS


O Osijeku

Putopisna reportaža iz Osijeka

Neka požure malo, neka ljudima daju prigodu

 

Prilazim bliže, i osmjehnem se ugledavši predivnu rijeku čije se kapi lome pod svjetlošću rasvjete. Osvrnem se oko sebe i ugledam mnoštvo ljudi koje i ne primjećuje ovo čudo. Ne vide bogatstvo ovoga grada, njegovu ljepotu, njegovu moć. Vide samo sebe, zaposlene i uvijek u trku. Nemaju niti vremena zastati i zahvaliti na svemu što im je Bog pružio. Ma, što mi tu možemo promijeniti?

Sebe, možda. Jedino na se utječemo.
 

Osijek, na istoku Hrvatske, najljepši mi je grad na svijetu. To je grad po svačijoj mjeri; pristupačan. Pun je ljudi, zaposlenih, zamišljenih ljudi koji žurno koračaju ulicama svoga grada pokušavajući stići do odredišta. Upotpunjen zvukovima ljudskih glasova, žamora koraka, šumova vjetra uz obale Drave, Osijek je grad u kojemu se može živjeti osamljeno i tiho, a ipak javno, živo.

Stojim na trgu. Iznad mene milijun zvjezdica osvjetljuje noć. Žamor je svuda. Pogledam lijevo - dvoje starih ljudi sjedi na klupi. Pričaju. Dive se predivnoj fontani. Ona upravo jest nešto što se ističe. Osvijetljena zvijezdama svoje kapljice razbacuje po prolaznicima, žubori neobičnim zvukom. Njene kapljice su raznih boja. Crvene, plave i zelene boje privuku malu djevojčicu. Pogledavši u fontanu nasmije se glasno i uzvikne: „ Mama, gle! “ Njezin smijeh ispuni tihu, tamnu noć.

UMORAN, S OSMIJEHOM NA LICU

Nasmiješim se i krenem dalje, prema konkatedrali sv. Petra i Pavla. Zastanem pred visokom građevinom. U noći, stvara u tebi osjećaj malenog nemoćnog bića. Približim se crvenoj građevini. Prišavši bliže ugledam tamna, masivna, teška drvena vrata – ulaz. Dodirnem ih, u želji da uđem, te se iznenadim hrapavošću starih vrata. Ušavši unutra osjetim miris svijeća. Zatvorim oči, oslušnem. Začujem žurne korake muškarca. Otvorim oči i ugledam starog svećenika sijede kose kako korača otmjenim oltarom prepunim zlatnih nijansi i cvijeća raznih boja. Koje ipak ne izgleda šareno, već upotpunjeno, lijepo. Priđem naprijed, sjednem i pomolim se. Zatim ustanem i tihim koracima izađem iz crkve.

Pogledam uokolo i pokušavam razmisliti kako bih mogla stići do Tvrđe. U znak odgovora iz daljine začujem zvuk struganja tramvajskih tračnica.  Posegnem u džep i izvučem novac kako bih si platila kartu. Potom krećem prema stajalištu razgledavajući ljude oko sebe. Ugledam mladu ženu kako žurno hoda prema Dravi. Naspram ostalih ljudi izgleda vrlo otmjeno. U usporedbi sa starom bakicom koja si maramom pokušava zaštititi glavu od hladnog vjetra što je počeo puhati, s mladom ženom koja polako gura kolica svoje kćeri dok ona, pak, proučava neobičnu vazu s velikim cvijetom. Tada stižem na stajalište.

Ulazeći u tramvaj pogledam vozača. Čini se umoran, ali mi ipak, s osmijehom na licu, pruža moju kartu. Zahvalim se i sjednem na prvu slobodnu stolicu. Tramvaj se naglo počne kretati prema našemu odredištu. Prolazeći kraj kuća razmišljam o dobu u kojem su sagrađene. Tad je sigurno bilo lijepo živjeti; lakše, možda. Svijet je svuda jednako funkcionirao. Postojala su određena pravila kojih se moralo pridržavati. Sve je bilo određeno i unaprijed se znalo kako će se što napraviti, a sada se mijenja iz dana u dan. Svijet mnogo drukčiji nego prije, to se jasno vidi.

SVE BLIŽE TVRĐI

„Tvrđa“, začujem glas vozača. Izlazeći iz tramvaja zapuhne me hladan vjetar. Brzo navučem svoj kaput i zakopčam sva puceta. Nikad prije zima nije stigla ovako brzo. Prilazeći Tvrđi promotrim zgrade osječkih gimnazija. Vidi se da su stare jer ovakve gole, debele zidova nigdje više nećete pronaći. Na njima se kose prošlost, njen izgled, i budućnost, te kamere, koje kao da su greškom postavljene.

Dolazim do rondela, malenog trga koji je spomenik dvama osvajačima Nobelove nagrade – Leopoldu Ružički i Vladimiru Prelogu. U središtu tog trga nalazi se fontana, mala, lijepa fontana koja razbija zvuk monotone noći. Prošavši fontanu spotaknem se o nepravilnu staru cestu. Ah, kako je samo teško hodati ovdje.

Stižem do glavnog trga u Tvrđi. Zastanem na tren i namrštim se prekrivenom spomeniku Kuge. Duže ga vrijeme popravljaju, barem 3 godine, no još ga uvijek nisu do kraja uredili. Neka požure malo, neka ljudima daju priliku da upoznaju prošlost, da se s njome suoče. Nastavim hodati prema Dravi i uživam u bogatstvu pogleda.

PLEŠEM U HODU

Svuda su oko mene mladi veseli ljudi. Šeću se i ljubavni parovi, dok neki sjede na kamenim klupama i griju se stišćući se jedno uz drugo. Zvuk glazbe dopire iz kafića, pa i ja zaplešem u hodu. Što sam bliže našoj rijeci, to je vjetar jači, oštriji. Postaje mi vrlo hladno. Jače se stisnem u sebe, i požurim. Već čujem šum rijeke što žurno teče niz kanal.

Prilazim bliže, i osmjehnem se ugledavši predivnu rijeku čije se kapi lome pod svjetlošću rasvjete. Osvrnem se oko sebe i ugledam mnoštvo ljudi koje i ne primjećuje ovo čudo. Ne vide bogatstvo ovoga grada, njegovu ljepotu, njegovu moć. Vide samo sebe, zaposlene i uvijek u trku. Nemaju niti vremena zastati i zahvaliti na svemu što im je Bog pružio. Ma, što mi tu možemo promijeniti?

Sebe, možda. Jedino na se utječemo.

Tea Magdić, 8.b - 2010./2011.

 

 

PRILAŽEMO JOŠ NEKOLIKO PUTOPISA:

Priloženi dokumenti:
Pomakni dolje Obriši dokument Sara_Kolak,_Osijek_u_tuzi_kise,_smijehu_povjetarca.doc Sara Kolak, Osijek u tuzi kise, smijehu povjetarca.doc
Pomakni gore Obriši dokument Ema_Petrusic,_Setnja_Osijekom_od_jutra_do_veceri.doc Ema Petrusic, Setnja Osijekom od jutra do veceri.doc

preskoči na navigaciju