Prije početka nastavne godine članovi aktiva društveno-humanističkoga područja, Maja Holoker, Ivona Ferić, Martina Trčak Zemljak, Mirko Andrić i Ljiljana Leko Mandurić, osmislili su terensku nastavu za pete i šeste razrede – odlazak u Zagreb.

Gotovo 130 učenika te osam učitelja (članova spomenutoga aktiva uz učitelje pratitelje Ivanu Dolaček, Ivanu Palijan, Gordanu Lušić, Tatjanu Mioković i Božicu Kovačević) uputili su se 30. listopada 2024. godine put našega glavnog grada.

Terenska nastava obuhvaćala je više nastavnih predmeta: Glazbenu i Likovnu kulturu, Vjeronauk, Geografiju, Povijest, Hrvatski jezik i strane jezike, stoga su učenici prije polaska dobili zadatke koje su trebali odraditi na terenu, dok je na redovnoj nastavi u učionicama predviđena njihova kasnija analiza.

Opera “Regoč”

Na samom smo početku našega cjelodnevnog druženja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinkog pogledali operu za djecu i mlade pod nazivom “Regoč” u režiji Kristine Grubiša. Predložak opere bajka je poznate spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić koja je objavljena u zbirci “Priče iz davnine” te je ujedno i lektira iz predmeta Hrvatski jezik u osnovnoj školi.

U spomenutoj bajci isprepliću se stvarni i nestvarni likovi koji su povezani neraskidivim prijateljstvom. Seljaci, čobani i životinje s jedne strane te Kosjenka i Regoč s druge strane tvore predivnu toplu priču kojom je spisateljica željela naglasiti važnost prijateljstva. Radnja je smještena u izmišljeni grad Legen grad te u dolinu u kojoj se nalaze dva sela, odnosno u mjesto koje možemo pronaći bilo gdje u stvarnom životu.

U operi je naglašena važnost pravoga prijateljstva kojemu ne mogu zasmetati ni postavljene granice, veličina, različitost ni drugačiji način razmišljanja. Kosjenka i Regoč dolaze iz dva različita svijeta, potpuno različiti, ali povezani su dobrotom, toplinom, plemenitošću i odanošću. Sve te vrline vodile su ih na putu do doline, ali i u teškim trenucima kada je trebalo spasiti seljane od nabujale Zlovode. I maleni seljani dvaju sela dane su provodili igrajući se na pašnjacima. Njihova srca bila su otvorena i čista i nisu marili za to što su dva sela u svađi i što se međusobno ne podnose. Za njih granice nisu postojale.

Izložba “Picelj i prijatelji”

Nakon opere posjetili smo Muzej suvremene umjetnosti te uz stručno vodstvo pogledali izložbu “Picelj i prijatelji”. Ivan Picelj predvodnik je apstraktne umjetnosti 1950-ih godina te je član umjetničkih grupa EXAT-51 i pokreta Nove tendencije koji je grad Zagreb stavio na globalnu kartu umjetničkih zbivanja. Njegovi radovi zastupljeni su u fundusima mnogih istaknutih svjetskih muzeja.

Izložbom “Picelj i prijatelji” predstavlja se izvanredan i širok Piceljev opus, osvjetljuju se njegovi inovativni doprinosi umjetničkom području te se podcrtava njegova ključna uloga na međunarodnoj umjetničkoj sceni.

Autori i autorice predstavljeni na izložbi: Dimitrije Bašičević Mangelos, Vladimir Becić, Joseph Beuys, Stjepan Bukovina, Menci Clement Crnčić, Nemanja Cvijanović, Eugen Feller, Vadim Fiškin, Goran Fruk, Ivo Gattin, Stjepan Gračan, Igor Grubić, Grupa Irwin, Krsto Hegedušić, Željko Hegedušić, Ljubo Ivančić, Michal Iwanowski, Šejla Kamerić, Albert Kinert, Ivan Kožarić, Stevan Luketić, Boris Ljubičić, Dalibor Martinis, Zora Matić, Boris Mihailov, Edo Murtić, Deimantas Narkevičius, Oton Postružnik, Zlatko Prica, Edita Schubert, Mladen Stilinović, Dragoljub Raša Todosijević, Slaven Tolj, Marija Ujević-Galetović, Josip Vaništa, Ben Vautier.

Posjet sakralnim objektima

Nakon obilaska Muzeja suvremene umjetnosti uputili smo se prema Gornjem gradu i krenuli u razgledavanje sakralnih objekata. Prvo smo posjetili Gospu od Kamenitih vrata.

Naime, Kamenita vrata ostatak su utvrde kojom je bio opasan Gradec. Vrata vjerojatno postoje od 1266. godine iako se spominju tek 1377. Često su bila pregrađivana, a nisu ih zaobišli ni veliki požari. Kamenita vrata najpoznatija su kao zavjetna kapelica sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata. U velikom požaru koji je izbio 31. svibnja 1731. slika Majke Božje, koja je prije stajala iznad gradskih vrata, nađena je čitava i neoštećena usred vatre i pepela, a samo je okvir izgorio. Iste je godine slika postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata. Umjetničku, baroknu ogradu izradio je 1778. godine zagrebački majstor Ivan Korta.

Slika Majke Božje prikazuje Gospu kao vladaricu sa žezlom u lijevoj ruci, dok desnom pridržava maloga Isusa, a on u lijevoj ruci drži mali globus. Slika je izrađena na lanenom platnu veličine 57×47 cm. Prilikom dvjestote obljetnice čudesnoga očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena zlatnom krunom. Dana 31. svibnja 1991. godine svečano je proslavljena 260. obljetnica svetišta, a zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio je Majku Božju Kamenitih vrata zaštitnicom grada.

Zatim smo obišli crkvu sv. Marka, jednu od najstarijih zagrebačkih građevina, što potvrđuju romanički elementi nađeni na pročelju crkve. Što se tlocrtne dispozicije tiče, crkva sv. Marka trobrodna je dvoranska građevina s trolisnim zaključkom na istoku. Unutrašnjost crkve podijeljena je na brodove četirima masivnim oblim stupovima. U crkvu se može ući kroz zapadni i južni portal. Uz sjeveroistok crkve nalazi se zvonik kvadratne osnove. Zapadno od zvonika nalazi se sakristija, a do nje kapela sv. Fabijana i Sebastijana, u koju se može ući i s vanjske strane. Izgrađena je kao trobrodna dvoranska građevina u 14. stoljeću, kao gradečka župna crkva.

Župa se spominje još 1261. godine, ima lijep portal, a prije je ispred njega bio stup srama gdje su vezali ljude i izvršavali kazne koje je izrekao gradski sud. Prepoznatljiva je po raznobojnom zvoniku i krovu (A. Macetti i Machiedo) na kojemu su grbovi grada Zagreba i grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, baroknoj lukovici i skladnom južnom pročelju na kojem je figuralno najbogatiji gotički portal u Hrvatskoj.  

Za kraj smo posjetili posebnu i grkokatoličku konkatredralu sv. Ćirila i Metoda. Konkatedrala sv. Ćirila i Metoda izgrađena je po nacrtu Hermana Bollea u neobizantskom stilu historicizma. U crkvi su i vrijedne slike Ivana Tišova, a ikone na ikonostasu izradili su E. A. Bučevski i prof. Nikola Mašić. U zvoniku crkve visokom 50 m nalaze se tri zvona: najveće (mase 782 kg) posvećeno je sv. Ćirilu i Metodu, srednje (mase 395 kg) posvećeno je Presvetoj Bogorodici, a najmanje (mase 230 kg) posvećeno je sv. Vasiliju.

Na Gornjem gradu se i ranije, od 17. stoljeća, nalazila crkva u Grkokatoličkom sjemeništu koje je izgrađeno 1681. za novake sjemeništa i grkokatoličke vjernike, većinom Žumberčane, uskoke i klerike koji su živjeli u Zagrebu i okolici. Međutim, požar 1766. godine uništio je većinu crkvenih knjiga koji bismo mogli točno datirati onoliko koliko dugo koliko zapravo postoji grkokatolička crkva na Gornjem gradu. Sadašnja crkva izgrađena je za vrijeme biskupa Ilije Hranilovića 1886. godine, kada je na mjestu nekadašnje crkve sv. Vasilija (1831.) podignuta nova, posvećena sv. Ćirilu i Metodu.

Nakon okrijepe uz ručak, uz pjesmu i veselo druženje te puni novih znanja i iskustava, vratili smo se u Osijek.

Ljiljana Leko Mandurić